Glazba na kraju uvijek nagradi pošteni rad

 -

Zagrebački solisti, komorni gudački ansambl koji su 1953. u sklopu Radio-televizije Zagreb utemeljili Antonio Janigro, Stjepan Aranjoš i Ivo Vuljević, od prvoga koncerta održana 5. siječnja 1954. osvaja pozornost slušatelja jednako u Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske, kao i diljem svijeta na brojnim turnejama i nastupima u uglednim koncertnim dvoranama. Superlativ najugledniji zaslužen je trajno kvalitetnim muziciranjem te je za Zagrebačke soliste moguće reći da su skupina vrhunskih glazbenika kojima su nastupi ispunjeni biranim repertoarom, čestim sudjelovanjem eminentnih solista i skupnim sviranjem obilježenim tehničkom virtuoznošću i umjetničkom izražajnošću. Nakon prvog umjetničkog voditelja ansambla, violončelista Antonija Janigra, za pultom koncertnog majstora izmijenilo se nekoliko vrsnih violinista, od kojih je u svježem sjećanju svakako ostao violinist Tonko Ninić. Od 2012. pozicija koncertnog majstora povjerena je međunarodno afirmiranu violinistu Sretenu Krstiću, koji je od 1980. do nedavnog umirovljenja bio koncertni majstor Münchenske filharmonije, a kad nije u Zagrebu, na mjestu koncertnog majstora zamjenjuje ga violinist Krunoslav Marić, stalni član ansambla od 2007. S dvojicom violinista razgovarala sam na kraju koncertne sezone 2021/22, koja nedvojbeno nije bila jedna od jednostavnih u dugoj tradiciji Zagrebačkih solista.

Sreten Krstić, koncertni majstor Zagrebačkih solista / wildundleise.de - ustupili Zagrebački solisti

Krunoslav Marić, Violinist Zagrebačkih solista

Ovogodišnju ste 68. sezonu zaključili u velikom stilu i s vrlo uglednim gostujućim solistom, njemačkim violinistom Ingolfom Turbanom. Kako biste u cjelini rezimirali sezonu 2021/22. te pogotovo prošle dvije godine pandemije koja je sada, nadajmo se, za nama?

Krunoslav Marić: Uvijek je osobita inspiracija surađivati s glazbenicima poput Ingolfa Turbana. Kod gostujućih solista uz njihovu neospornu umjetničku kvalitetu bitna nam je i zajednička inspiracija jer mi smo u osnovi komorni ansambl bez dirigenta pa je komunikacija, kako umjetnička tako i ona čisto tehnička na sceni, važna. Zajednički osjećaj za frazu, glazbenu izvedbu, nadopunjavanje u interpretaciji te zajednička glazbena ideja za nas su bitni.

Sezona koja je za nama bila je na neki način prijelazna, uz manjak koncertnih dvorana u Zagrebu zbog potresa pa isto tako i uz postupni povratak publike došlo je ipak do nekih pozitivnih pomaka na planu koncertnih gostovanja. Ponosno možemo istaknuti da će ansambl ove godine nastupiti ili je nastupio, dakako uz redovne koncerte u Zagrebu i domovini, u Santiago de Chileu, Sarajevu, Bruxellesu, Varšavi, Ankari, na Tenerifima, Palma de Mallorci, Imoli i u Novom Sadu. Ovdje podcrtavam kako su upravo gostovanja, naravno uz redovnu sezonu u našemu gradu, okosnica našeg rada. Ona pokazuju našu umjetničku, ali i organizacijsku kvalitetu. Istaknut ću ovdje da smo posebno ponosni na sve koncerte koje smo dogovorili izvan Hrvatske i koji su u potpunosti isplativi u komercijalnom smislu. Važno je da organizator na taj način valorizira naš rad, odnosno da honorira ansambl od polaska iz Zagreba do povratka u naš grad. Kada već o tome pišem, istaknut ću da kod gostovanja u sufinanciranju putnih troškova često sudjeluju Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb. Ove godine posebno ističemo suradnju i s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova u smislu koncerata kojima smo obilježili trideset godina od priznanja RH. Jedan je od takvih koncerata i nastup ansambla 23. lipnja u sklopu obilježavanja obljetnica, u čuvenoj palači Bozar u Bruxellesu. Želim naglasiti i našu razgranatu koncertnu djelatnost u drugim gradovima Hrvatske, a posebno su nam dragi koncerti za Zagrepčane koje smo ove godine imali priliku ostvariti u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba u prolazu Oktogon i u paviljonu na Zrinjevcu. Takve koncerte smatramo važnima jer njima na strpljiv i kontroliran način privlačimo publiku koja ne posjećuje glazbene događaje u tradicionalnim koncertnim dvoranama. Njegujemo i važnu suradnju s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu i u njezinoj dvorani, budući da je Hrvatski glazbeni zavod u obnovi, održavamo aktualni koncertni ciklus. U okviru suradnje s Muzičkom akademijom redovno održavamo koncerte za Dan akademije, kada pratimo nadarene studente, a na kraju tih koncerata točka je u kojoj se ansamblu pridruže i studenti. Tu suradnju smatramo osobito važnom jer joj je cilj promocija mladih glazbenika.

U tijeku je predstavljanje nove koncerte sezone 2022/23. i objavljivanje gostiju koji će s ansamblom nastupiti te cjelokupnog programa nove sezone. Što vas vodi pri koncipiranju koncertnih programa koje predstavljate zagrebačkoj publici?

Sreten Krstić: Pri sastavljanju nove koncertne sezone vodili smo se, moji kolege i ja, obljetnicama poznatih svjetskih skladatelja kao što su Johannes Brahms, Petar Iljič Čajkovski, Edward Grieg, Hector Berlioz i još neki drugi. Želimo predstaviti njihova kapitalna ostvarenja. Međutim, budući da neki od njih nisu napisali djela posvećena samo gudačima, odlučio sam da, kao i dosad, za Zagrebačke soliste izradim aranžmane nekih skladbi pisanih za drukčije sastave. Tako će naša cijenjena publika u ovoj sezoni imati priliku čuti neka poznata djela u novoj zvučnoj slici, što je nama izvođačima uvijek poseban i zanimljiv izazov.

Zatvaranje HGZ-a nedvojbeno je problem i ne samo za ansambl Zagrebačkih solista. Namjeravate li iduću sezonu ostvariti u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu ili biste ipak možda poželjeli koncertni prostor s boljim akustičkim uvjetima?

K.M.: Iduća će se koncertna sezona dijelom održati u Dvorani Blagoje Bersa u sklopu Muzičke akademije, a drugi dio naše sezone ostvarit ćemo u dvorani Novinarskog doma. Što se akustike tiče, činjenica je da je dvorana Hrvatskoga glazbenog zavoda nenadmašna i jedva čekamo njezino otvaranje. Svirati u dvorani Bersa za nas je izazov neke druge akustike, na koju se polako prilagođavamo. Riječ je o dvorani izrazito studijske kvalitete, koja traži drukčiji način sviranja nego onaj na koji smo navikli.

Zagrepčanima je osobito privlačno kada nastupate u javnim gradskim prostorima. Kakve su vam namjere s nastupima na otvorenome u idućoj sezoni?

K.M.: Drago nam je podijeliti radost glazbe sa sugrađanima izvan koncertne dvorane. Držim da je prostor Oktogona idealan za takvu vrstu nastupa i nadam se da će se tradicija nastaviti. Spomenut ću ovdje da smo prvi takav koncert ili nastup održali na tržnici Dolac u povodu spomena na prvi koncert Zagrebačkih solista u Bjelovaru 5. siječnja 1954. Nakon pandemijskih godina želimo nastaviti tradiciju tog koncerta na Dolcu, kao i koncerta u Oktogonu, što je publika zaista sjajno prihvatila. Tim koncertima pokazali smo da smo voljni stalno širiti djelatnost, kako onu u koncertnim dvoranama tako i onu izvan njih, ali s ukusom i mjerom. Mislim da smo jedini ansambl koji se utekao i toj vrsti koncerata i tako se približio i široj publici. Glazba koju izvodimo, umjetnička glazba, neosporno je visoka umjetnost, ali zbog svoje prirode sveprisutnosti pripada i prostorima izvan koncertnih dvorana, ona jednostavno svakodnevno i uvijek oplemenjuje život.

Ansambl Zagrebačkih solista / Zagrebački solisti 2019 ^©Marina Paulenka, ustupili Zagrebački solisti

Iduća će sezona biti 69. stalna djelovanja Zagrebačkih solista. Jeste li u cjelini zadovoljni statusom koji tako važan i vrijedan ansambl ima u Zagrebu, pa i u Hrvatskoj?

K.M.: Prije odgovora na to pitanje moramo krenuti od sebe pa bih prvo upitao sebe, nas ansambl, jesmo li zadovoljni svojim radom? Smatram da smo napravili mnogo, kako svi članovi tako i kolege koji rade u organizacijskom djelu ansambla. Držim da je ansambl s dolaskom Sretena Krstića dobio novi karakter i novu kvalitetu i novu ozbiljnost. Uvijek polazim od toga da mi moramo biti nosioci kvalitete te da iz koncerta u koncert moramo rasti na sve načine. Planirati i razvijati ansambl. Raditi na novim programima, novim interpretacijama i tražiti uvijek maksimalan izvedbeni angažman. Mišljenja sam da ti procesi kod nas nikada ne smiju stati i da je naše poslanje gledati naprijed i svakim koncertom, svakom sezonom težiti boljemu. Odgovor je na vaše pitanje slojevit. Moram istaknuti da smo zahvalni potporama institucija, no isto tako željeli bismo imati jasnije mjesto u procjeni svojeg statusa za hrvatsku kulturu i za kulturu našega grada. Smatram da bi ansambl trebao biti vrednovan kao kulturna baština od posebnog značenja, jer bez obzira na sve ono što sam naveo, na planove i težnje, bez pomoći koja bi bila strateška teško možemo imati nužnu financijsku i svaku drugu stabilnost za planiranje i izvedbu narednih sezona i programa. Mislim da bi se tu radilo samo o drukčije koncipiranoj potpori za ansambl. Budući da je naše poslanje umjetnička izvrsnost, bilo bi blagotvorno gledati ansambl na možda drukčiji način, odnosno oportuno imati i drukčije kriterije vrednovanja ansambla pa naposljetku i drukčije financijske rezultate određenih potpora. Uz ansambl tu bi se mogli naći i drugi, poput zasigurno Zagrebačkog kvarteta. Na nama bi bilo da to povjerenje opravdamo i da jasno pokažemo rezultate rada.

Ipak, zaključit ću, kako ne bih bio nepošten ili preoštar, da je kod nas zaista razgranata potpora za umjetnike, samim time ansambl je zahvalan za svu dosadašnju potporu koju smo dobili i koju dobivamo. Moj zaključak bio bi da bi nam bilo drago da se prilagode kriteriji za potpore, koje bi umjetnici morali opravdati rezultatima.

Bitno je tu spomenuti i razumijevanje koje smo imali za pandemijskih godina od Ministarstva kulture i medija i opet ću, kao što to svaki put ističem, reći da je pozitivno što ni za najgore pandemije nismo prestali svirati. Nama je od vitalnog interesa bilo zadržati koncertnu djelatnost, koju smo na svu sreću u našoj zemlji ipak imali.

Primijećeno je da su u ansambl primljeni mladi članovi. Koji je postupak za dobivanje „propusnice“ da se bude članom Zagrebačkih solista i koje biste izazove u tom dijelu ostvarivanja svoje umjetničke misije izdvojili?

K.M.: Ansambl organizira audicije za pojedine instrumente kada se ukaže potreba. Tako je kao novi član, nakon dugogodišnjeg članstva u Zagrebačkim solistima odličnog kontrabasista Marija Ivelje, koji je umirovljen, primljen mlađi kontrabasist Antal Papp. Doista u pogledu novih članova nema problema jer trajno postoji veliko zanimanje za Zagrebačke soliste i za svako se raspisano mjesto uvijek javi više kandidata. To je za nas veliki kompliment i pokazatelj koliko je ansambl privlačan našim glazbenicima.

Otkako je koncertni majstor Zagrebačkih solista violinist međunarodnog ugleda Sreten Krstić, nerijetko su na programima vaših koncerata i njegove obrade skladbi pisanih za neke druge sastave pa i instrumente? Podržavate li u tome vašeg koncertnog majstora?

K.M.: Naravno, ansambl djeluje na način da sve važnije odluke prolaze kroz odlučivanje svih članova ansambla, pa su tako dosad sve sezone koje je Sreten Krstić predložio poduprli svi članovi ansambla. Sretni smo što imamo violinista koji znanjem i energijom, kako sviračkim, umjetničkim, tako i teorijskim, upotpunjuje repertoar ansambla. Sreten Krstić dosad je napravio niz sjajnih obrada za gudače velikih simfonija i drugih djela (nedavno smo praizveli njegovu obradu 24 capriccia Niccolòa Paganinija u izvedbi za gudače), a siguran sam da izuzetno iskustvo koje ima i znanje koje je stekao u godinama rada s vrhunskim glazbenicima i dirigentima Münchenske filharmonije samo oplemenjuje naš rad. Ponekad zaboravljamo da je Sreten Krstić bio i dugogodišnji koncertni majstor jednog od najvećih orkestara današnjice, Münchenske filharmonije, i da je blisko dugi niz godina surađivao s jednim od najvećih glazbenika i dirigenata uopće – Sergiuom Celibidacheom. 

Prihvaćanje publike nekada i danas – ima li razlike?

S.K.: Budući da tek desetak godina surađujem s ansamblom Zagrebačkih solista, nisam u mogućnosti uspoređivati razdoblje prije s onim kako nas publika prihvaća danas. Pa ipak, uvjeren sam da ne postoji neka bitna razlika. Naši koncerti nailaze uvijek na odličan prijem kod slušatelja bilo gdje da nastupamo i mi smo našoj publici na tome vrlo zahvalni. Ta je podrška istovremeno veliki poticaj i velika obveza jer na svakom koncertu, ne samo u Zagrebu, želimo dati svoj maksimum znajući da svaki koncert ostavlja trag i nadamo se ugodno sjećanje, a onda i želju za ponovnim susretima.

Kakva su vaša iskustva u odnosu na dob slušatelja koji prate vaše nastupe?

K.M.: U koncertnim dvoranama češće viđamo ljude srednje i starije dobi, no ipak ponekad, ovisno o solistu i repertoaru, vidimo i studente i mlađe slušatelje. Taj je trend po meni ogledalo trenutnog stanja u društvu, odnosno navika mlađe generacije. Sve češćim utjecajem modernih tehnologija mladi ljudi naučeni su na brzu izmjenu informacija pa su tako koncerti za njih često predugi, no mišljenja sam da će kultura kratkih sveprisutnih podražaja kratko trajati i da će se čovjek ubrzo vratiti cijenjenju vremena i umjetnosti. Kada jednom mlađe generacije shvate da je provesti sat vremena u koncertnoj dvorani, kazalištu ili u muzeju terapija slobode i čovječnosti, vrijeme bez mobitela i brzine bit će cijenjeno kao neka vrsta kulturnog wellnessa.

Nije rijetkost da se odlučujete za sasvim nove partiture koje praizvodite. Jeste li u odnosu na suvremeno stvaralaštvo inicijatori i potičete li skladatelje na pisanje ili tek prihvaćate ponuđene vam naslove?

K.M.: Apsolutno! To je jedna od glavnih zadaća ansambla, bila i ostala. Ove sezone imat ćemo praizvedbu djela skladateljice Margarete Ferek Petrić, prošle sezone praizveli smo Stabat Mater Srećka Bradića. Lista naručenih skladbi zaista je duga pa ću samo nabrojati neke skladatelje s kojima smo radili. Ponajprije bih istaknuo akademika Franu Paraća, s kojim s velikim zadovoljstvom surađujemo i čija smo mnoga djela praizveli, no tu su još i Silvijo Foretić, Zoran Juranić, Davor Bobić, Srđan Dedić, Berislav Šipuš, Krešimir Seletković, Mladen Tarbuk i mnogi drugi. Podsjetit ću ovdje i na ciklus Zagrebačkih koncerata koji je pokrenuo tadašnji koncertni majstor Borivoj Martinić Jerčić, kojemu ansambl duguje zahvalu za vrijedan i uspješan rad i kojega se svi rado prisjećamo. Spomenuo sam već i koncert za Muzičku akademiju pa ću reći i da na tom koncertu praizvodimo i jednu kompoziciju skladatelja studenta. Ansambl je već dugogodišnji partner i Muzičkog biennala Zagreb pa smo tako na prošlom MBZ-u imali čast održati koncert otvaranja tog uglednog festivala. Nažalost taj koncert, iako je bio u izravnom televizijskom prijenosu, održan je zbog pandemijskih uvjeta bez publike pa je tako publika bila zakinuta za živu izvedbu koncerta na kojem smo i svirali neka od djela navedenih skladatelja. Dovoljno je ovdje reći da su Zagrebački solisti još za vrijeme Janigra bili otvoreni novoj glazbi, spomenimo ovdje samo nebrojeno puta izvedene Koncertantne improvizacije Milka Kelemena, no tu su djela i ostalih svjetskih suvremenika koje su solisti tada izvodili. Tu praksu želimo i hoćemo dalje razvijati jer smo stava da je glazba živo tkivo koje se neprestano razvija u sinergiji skladatelja i interpreta, a vrijeme će pokazati koja su djela ona koja obilježavaju epohu. Ponosni smo što smo velikim brojem naručenih skladbi i mi dio tog nezaustavljivog procesa umjetničkog stvaranja.

Što bi ansambl Zagrebačkih solista želio još bolje, još više, još češće?

K.M.: Nekako sam samim odgovorima na postavljena pitanja i odgovorio na to pitanje. Mislim da je odgovor vrlo jednostavan, uvijek više i bolje, kvalitetnije se razvijati, tražiti i nikada ne prestati, bitno je samo ne stati, a glazba nas na kraju i sama nagradi za pošteni rad.